,,Imala sam vrtoglavice, tresle su mi se ruke, srce je iskakalo. Svaki put su mi davali lekove za smirenje i slali me kući. Mislila sam da ludim. A onda sam se srušila.”
Pišem ovo jer želim da upozorim svaku ženu koja prati MW. Tri godine sam obilazila lekare. Imala sam vrtoglavice, tresle su mi se ruke, srce mi je lupalo dok sedim. Svaki put, ali svaki put, dijagnoza je bila ista, samo su i govorili i to nadobudno – Gospođo, vi ste pod stresom. Vi ste anksiozni. Evo vam lekovi za smirenje! Pila sam te njhove lekove i tonula sve dublje. Mislila sam da ludim. A onda sam se jednog jutra srušila u kupatilu, odveli su me na magnetnu rezonancu napokon. Imala sam tumor na nadbubrežnoj žlezdi koji je divljao i lučio adrenalin. Operisana sam pre mesec dana. Svi simptomi su nestali. Ja sam ponovo ja. Ali sam ljuta. Ljuta sam što su mi ukrali tri godine života ubeđujući me da sam histerična samo zato što sam žena. Molim vas, slušajte svoje telo. Ako osećate da nešto nije u redu, ne dajte da vas ućutkaju. Vi najbolje znate kako se osećate, a ne oni.