,,Konobari su mislili da prekidamo, a mi smo plakali od smijeha. To je srodna duša.”

Bok svima, želim podijeliti nešto preslatko što mi se dogodilo. Moj dečko je Šveđanin. Upoznali smo se na moru, zaljubili i sad živimo na relaciji Zagreb Stockholm. On savršeno priča engleski, tako da nikad nismo imali problem s komunikacijom. Ali, mene je uvijek kopkalo to što kad odemo kod njegovih, ja sjedim kao fikus dok oni pričaju na švedskom. Osjećala sam se isključeno. Zato sam prije godinu dana donijela odluku. Instalirala sam Duolingo, upisala online tečaj i počela potajno učiti švedski. Htjela sam ga iznenaditi za našu godišnjicu. Plan je bio da odemo na večeru i da mu zdravicu održim na tečnom švedskom. Došao je taj dan. Sjedimo u restoranu, ja umirem od treme. Kucnem u čašu i krenem: ’Älskling, jag har en hemlighet…’ (Ljubavi, imam jednu tajnu…) On me pogleda, oči mu se rašire. Ja nastavim, izrecitiram sve što sam spremila. On šuti. Gleda me. I odjednom mu oči pune suza. Ja se prepadnem, mislim, što sam krivo rekla? A on se nasmije kroz suze i odgovori mi na  HRVATSKOM! Rekao je (s onim smiješnim tvrdim naglaskom):” I ja imam tajnu. Učim tvoj jezik već šest mjeseci da mogu pričati s tvojom bakom.” Pakali smo usred restorana kao dvoje luđaka. Konobari su mislili da prekidamo. Ispalo je da smo oboje glumili da ne razumijemo, a zapravo smo potajno učili jezik onog drugog iz ljubavi. Ako to nije srodna duša, ne znam što je.