Mislila sam da sam izgubila bebu, a onda su mi rekli da je sve u redu

Realistična fotografija trudnice koja sedi na zadnjem sedištu automobila, gledajući zamišljeno kroz prozor. Žena ima bledo lice i zabrinut pogled. Rukama drži svoj trudnički stomak. Na sebi ima maslinastozelenu jaknu i majicu. Kroz prozore automobila vidi se sunčan prolećni pejzaž. Unutrašnjost automobila je tamnosive boje, a kadar je slikan iznutra, iz ugla suvozača.

Ako ste ikada u par sati prošle put od potpune sigurnosti do najgoreg straha, onda znate koliko telo i um umeju da nas iznenade. Ova priča je o jednom takvom danu – danu kada je žena bila ubeđena da je sve gotovo, a onda je čula nešto što nije očekivala. U ovom tekstu ćete pronaći stvarno iskustvo i snagu iz Mama & Woman zajednice.

Moja priča o danu kada sam bila sigurna da je sve gotovo, a ispostavilo se da nije

Sve do tog jutra sve je bilo normalno. Trudnoća nije bila baš savršena, ali nije bilo ni nekih problema zbog kojih bih se posebno brinula. Već sam počela malo da se opuštam, da verujem da će sve ići kako treba. Probudila sam se i odmah sam osetila da nešto nije u redu. Ne znam kako da objasnim, nije bio bol, nego više neki unutrašnji nemir. Pokušala sam da se smirim i da ne pravim dramu, govorila sam sebi da verovatno umišljam i da je sve okej.

Ali kad sam otišla u kupatilo i videla krv, u sekundi mi je sve palo u vodu. U tom trenutku nisam razmišljala racionalno. Samo sam pomislila da je gotovo. Bukvalno sam u glavi već završila celu priču, kao da mi je neko već rekao šta se desilo. Pozvala sam muža, spakovao me je u auto i dok smo išli ka bolnici, nisam ništa pričala. Samo sam sedela i gledala kroz prozor i pokušavala da se spremim na ono što ću da čujem.

Kad me je doktorka pozvala i uvela unutra, već sam mislila da znam ishod. Doktorka me je pregledala, pa je gledala u ekran, a meni su tih nekoliko sekundi trajale kao večnost. I onda mi kaže: “Srce kuca.” Ja sam je gledala i nisam mogla da povežem šta govori. Prvo sam mislila da misli na moje srce, da mi govori da sam ja živa. Ali onda mi je ponovila. Pitala sam je kako je to moguće, jer sam bila ubeđena da sam izgubila bebu. Rekla mi je da se to dešava, da krvarenje ne znači uvek najgore i da trudnoća može da se nastavi normalno. Taj osećaj u tom trenutku ne mogu baš da opišem. Nije bila ni čista sreća ni čisto olakšanje, više neka mešavina svega, kao da te neko prvo slomi pa te odmah sastavi. Vratila sam se kući potpuno drugačija nego što sam izašla.

Od tog dana više nisam mogla da se opustim na isti način. Sve vreme sam bila na oprezu, stalno sam slušala svoje telo i svaki put kad bih osetila nešto drugačije, odmah bih se vraćala na taj trenutak. Ali isto tako, počela sam više da cenim sve. Pre toga sam trudnoću nekako uzimala zdravo za gotovo, a posle toga sam shvatila koliko je sve to krhko i koliko se brzo stvari mogu promeniti. Nadam se da će ova moja priča nekoj trudnici značiti, da zna da treba da pazi na sebe, ali i da ne mora sve da bude ono najgore. Srećno buduće mame!

U Mama & Woman zajednici žene dele i ovakva iskustva – ona koja te uplaše, ali te i promene. Ako imaš svoju priču, podeli je.

Podelite ovaj tekst

ŽENSKO ZDRAVLJE U TVOM INBOXU​

Sve o ženi i sve za ženu na jednom mestu

Pročitajte još...

Imaš sličnu priču?

Podeli je sa nama