Trudna i sama: Shvatila sam da nemam na koga da se oslonim

Mlada žena sedi sama na obali reke, zamišljena i zabrinuta, gledajući u daljinu dok se suočava sa teškom životnom odlukom.

Ako tražite savete, razumevanje ili samo potvrdu da neke odluke u životu ne dolaze jasno i bez straha, u ovom tekstu ćete pronaći lično iskustvo i snagu iz Mama & Woman zajednice.

Neke trudnoće ne počnu sa radošću. Počnu sa tišinom. Sa pitanjem koje ne smeš nikome da postaviš naglas.

Moja priča o trudnoći koju sam nosila sama i odluci koju nisam mogla da podelim ni sa kim

Imam 27 godina. U vezi sam bila skoro dve godine kada sam ostala trudna. Nije bilo planirano. Nije bilo ni vreme, a iskreno on nije bio ni čovek za to. Veza nam je već bila klimava. Svađe, nerazumevanje, ono konstantno osećanje da nešto ne štima, ali ćutala sam jer “nije ni toliko loše”.

Kada sam uradila test, ruke su mi se tresle. Videla sam dve linije i prva pomisao mi nije bila sreća. Bila je: Šta sad? Nisam rekla nikome. Ni njemu. Nosila sam to u sebi kao neku tajnu koja me guši. Išla sam na posao, sedela sa ljudima, smejala se… a u stomaku mi je bila panika.

Znala sam kakav je. Znam kako reaguje na obaveze, na pritisak, na sve što zahteva odgovornost. I zato nisam mogla da zamislim da mu kažem: “Bićeš otac.” Plašila sam se. A još manje sam mogla da zamislim da sama donesem odluku.

I tako su dani prolazili, a ja sam odlagala. Uveče legnem i držim ruku na stomaku, kao da čekam da mi telo  kaže šta da radim. Kao da postoji neki znak. Nije ga bilo. Posle nedelju dana skupila sam hrabrost i rekla mu.

Prvo je ćutao. Onda je rekao: ‘’Mislim da sada nije vreme za to.”

Nije pitao kako sam. Nije pitao šta želim. Samo je rekao šta on misli. I tu sam prvi put shvatila da sam u celoj toj priči potpuno sama.

Sledećih nekoliko dana bili su najteži u mom životu. Razmišljala sam o svemu. O novcu, o životu, o tome da li sam spremna, o tome šta će ljudi reći. Ali najviše sam razmišljala o tome da li ću moći da živim sa svojom odlukom kakva god ona bila. Jednog jutra sam ustala i znala. Odlučila sam da zadržim bebu.

Rešila sam da poslušam sebe. On nije ostao, ali ja jesam.

Danas imam sina. Ima tri godine. Predivan je.

Ne kažem da je bilo lako. Nije. Bilo je dana kada nisam znala kako ću dalje. Ali nikada nisam zažalila. Jer ono što sam tada izabrala bio je moj put.

U Mama & Woman zajednici žene pričaju i o onim odlukama koje se ne dele lako.
Ako imaš svoju priču – podeli je. Možda baš tvoja istina nekome pomogne da se ne oseća usamljeno.

Podelite ovaj tekst

ŽENSKO ZDRAVLJE U TVOM INBOXU​

Sve o ženi i sve za ženu na jednom mestu

Pročitajte još...

Imaš sličnu priču?

Podeli je sa nama